Priča: Dječak i frizer

Jedan mali dječak je ušao u frizerski salon a frizer se nagnuo i došapnuo mušteriji: “Ovo je najgluplje dijete na svijetu. Gledaj, sada ću ti ja dokazati da je ovo samo jedan glupi dječak”.

Frizer je držao novčanicu od 5 eura u jednoj ruci i 2 kovanice od euro u drugoj, pozvao je dječaka i pitao: “Šta želiš uzeti”?

Dječak je uzeo 2 kovanice od euro i napustio frizerski salon.

“Šta sam ti rekao?”, kaže frizer sav zajapuren i ponosan što je po ko zna koji puta pred mušterijom bio u pravu.,“Ovo dijete nikada neće naučiti! Glupi dječak”mumljao je dugo poslije dječaka.

Kasnije,kada je ta mušterija izašla iz salona ugledao je onog dječaka kako  kupuje sladoled.

Prišao je dječaku i pitao. “Mogu li te nešto pitati?”

“Pitaj”reče dječak.

“Zašto si uzeo dva eura umjesto novčanicu od 5 eura? Možda ne znaš u parama, ili je u pitanju nešto drugo.”

Dječak je lizao sladoled i kroz smijeh odgovorio: “Onog dana kad uzmem novčanicu od pet eura on me više nikada neće pozvati i ponuditi mi novac. Bolje je svaki dan, nekoliko puta, uzeti po  dva eura nego samo jednom  pet”

Čovjek se samo nasmijao i nastavio svojim putem.

Bilo mu je jasno da u ovoj priči ima jedan glupan ali da to ni u kom slučaju nije dječak.

Poenta priče je da nikada ne treba donositi zaključke odmah.Prvi pogled zna prevariti.

Moramo sagledati situaciju iz svakog ugla, saslušati sve aktere pa tek onda možemo donijeti svoj sud.

Leave a Reply