“Moja prijateljica živi u kući od 400 kvadrata, ja u stanu od 56 kvadrata…”

“Moja prijateljica živi u kući od 400 kvadrata, ja u stanu od 56 kvadrata. Ona je svaki drugi dan kod mene. Uvijek je ugostim uz neku hranu i piće.

Nikad me nije pozvala kod sebe. Dolazi sa djecom koja su pritom strašno razmažena.

Jednog dana uzmem svoje dijete za ruku i prošetam do nje.

Kad sam ušla kod nje nije mi ni kafu skuhala, a njen sin je htio da udari mog, a da ona nije ni reagovala.

Uzela sam svoje dijete i otišla kući. Sad me zove, najavljuje se da dođe i čudi se što je ignorišem. Dosta mi je više takvih “prijatelja”.”

(Ispovesti.com)

“Otjerao sam suprugu nakon nepune 4 godine braka jer nije mogla da ostane trudna, nije bila u stanju da mi rodi naslijednika.

Moji su jako bogati i jednostavno je od velikog značaja barem jednog sina da imam. U mojoj odluci da se razvedem imao sam punu podršku moje mame i mog tate.Iskreno mnogo sam je volio, ali nije bilo drugog rješenja. Ona je ubrzo nakon što sam je otjerao i nakon što smo se razveli našla drugog, izuzetno je lijepa i nije joj bilo teško. U kratkom periodu se i udala i otišla da živi u Švedsku.

Dvije godine je nisam ni vidio niti sam za nju šta čuo i juče sam je sreo u gradu sa tim njenim novim mužem kako guraju dupla dječija kolica… Rodila je blizance i najgore od svega kada sam ih ugledao k’o da sam vidio sebe na fotografijama iz djetinjstva.

Kroz glavu mi je prošlo da je možda bila trudna kada sam je otjerao, zastao sam da je pitam, a ona je tada samo okrenula glavu na drugu stranu i prošla pored mene kao da me ne zna… Ne mogu da vjerujem da je tako okrutna, 4 godine zabavljanja i 4 godine braka, ipak su to lijepe godine poznavanja…

Izjeda me sumnja… šta ako su stvarno moji….”